Naših 8 godina

Sve je zapravo počelo prije osnovne škole, u vrtiću. Mi smo se družili još kao mališani i sve do sad smo ostali u dobrim odnosima. Ne sjećam se da smo bili u svađama duljim od jednog dana. 

Većinu prvog razreda smo boravili u prostorijama vrtića, škola se obnavljala od posljedica pijavice. Prva četiri razreda učila nas je nastavnica Stefica. U nižim razredima smo se puno više svađali, ali nikad to nije bilo nešto ozbiljno. Sjećam se da smo jako često igrali neku igru otmice, ne sjećam se što se tu radilo, ali valjda je bilo zabavno kad sam je zapamtila.  Na kraju četvrtog razreda A.N. i ja smo išle na ekskurziju s učenicima sa susjednog otoka i super smo se zabavili, naučili neke nove pjesme i stekli nove prijatelje. Najgora stvar što na ekskurziji nije bilo N.Ž. i T.F. koji bi to puno poboljšali. Na zadnji dan 4. razreda, na priredbi, smo izveli jednu točku. Sjećam se da smo se oko toga dogovorili u par dana. Trebali smo recitirati neku pjesmicu ali kako je nismo naučili napamet, čitali smo s papira. Sve je to bilo vrlo slatko, a nakon toga smo pozvali nastavnicu Steficu na binu i dali joj poklon. Tako smo završili niže razrede. 

Prelaskom u peti razred najgore nam je bilo odvojiti se od nastavnice, ali i na to smo se prilagodili. Iz početka razrednica nam je bila nastavnica Marina, a  nakon nje je došao nastavnik Živko. Kroz više razrede  bilo je zanimljivih trenutaka; kad bi se skrivali nastavnicima, kad bi imali tjelesni pa bi uzeli plavu strunjaču, kad bi išli na šipke... Ovu zadnju godinu se nismo lijepo pozdravili, spriječila nas je korona. Nastava je bila organizirana na daljinu. Nije bitan zadnji dan škole, bitno je cijelo iskustvo sa razredom koje je očigledno bilo odlično. 

S.L.